Boris Mosković: Jugoslavenska javnost nikad nije do kraja prežalila Tita

Jugoslavenska javnost nikad nije do kraja prežalila Titovu smrt i prihvatila kolektivno Predsjedništvo SFRJ, kaže u Kontrapovijesti s Hrvojem Klasićem češki povjesničar Boris Mosković, autor knjige “Umro je drug Tito – Jugoslavija između jednog vođe i kolektivnog rukovodstva (1977.-1982.)”, nedavno prevedene s češkog na hrvatski.

Titova smrt 4. svibnja 1980. u 15,05 prijeloman je događaj socijalističke Jugoslavije. Rukovodstvo zemlje iskreno je vjerovalo da će zemlja nastaviti Titovim putem, izraženim u krilatici “I poslije Tita Tito”, ali prilike su se nakon Tita bitno promijenile.

Posljednje Titove godine bile su teško razdoblje: napad SSSR-a na Afganistan 1979. doživljen je kao neposredna opasnost i za Jugoslaviju, a početkom 1980. postalo je jasno da je zemlja suočena s ozbiljnim ekonomskim teškoćama.

Tito je još sedamdesetih napustio ideju osobnog nasljednika, svjestan da bi narušio osjetljivu nacionalnu ravnotežu, jer je hrvatska partija odobravala ideju kolektivnog predsjedništva, dok su se u srpskoj partiji nadali osobnom nasljedniku, poput Koče Popovića.

Predsjedništvo Jugoslavije na vrijeme se pripremilo za Titovu smrt. Za pokop su razmatrani Kumrovec i Sutjeska, a Beograd je odabran po Titovoj usmenoj želji, kao simbol učvršćenja jedinstva Jugoslavije. 

Novo kolektivno rukovodstvo uspješno je položilo ispit Titova pogreba, kojim se trebalo pokazati kao sposoban domaćin, ali i legitiman vladar Jugoslavije. “Svjetska javnost o sahrani je govorila kao o impresivnom događaju i svjetskom samitu. Rukovodstvo je bilo ponosno”.

Mosković je prikazao i rad Predsjedništva u osamdesetima, koje je funkcioniralo skladno dok šef srpskih komunista Slobodan Milošević krajem osamdesetih nije stvorio “blok” od četiri glasa, što je bila mogućnost na koju ranije nitko nije računao.