Edna Strenja: Partizanske pjesme bile su veliki hitovi

“Tako vam je, moj premili rodu, smrt fašizmu – sloboda narodu!”. Stih iz ličke partizanske pjesme “Razvila se jedna jela vita” otpjevala je utemeljiteljica i voditeljica pulskog zbora Praksa Edna Strenja u Kontrapovijesti Hrvoja Klasića.

S gostovanja u inozemstvu vraćamo se punog srca, kaže: mladi u Francuskoj ili Švedskoj nemaju predrasuda prema antifašističkim pjesmama; nisu opterećeni politikom, puno ih lakše prihvaćaju i zanima ih povijest o kojoj pripovijedaju.

U Hrvatskoj pak, mladi antifašizam smatraju “politikom, sinonimom za komunizam i Jugoslaviju”. “Naš zbor kroz pjesme nastoji pokazati da to nije isto, da antifašizam nije politika, nego svjetonazor – ili ćeš mrziti ili nećeš, to je to”, kaže Strenja Klasiću.

Zbor Praksa nastao je 2014. u Puli, u vrijeme štrajkova, otpuštanja i privatizacije, “u specifičnom momentu kad smo odlučili da nezadovoljstvo svatko izrazi onim što najviše voli. U mom slučaju to je bila pjesma”.

Pjesme otpora nastaju kad ljudi shvaćaju da su potlačeni i da im se ne čuje glas. Marseljeza je poručivala da se ljudi smiju buniti protiv monarhije, Internacionala  postala simbol radničke klase, a “Bella ciao” je pjesma “mondina”, talijanskih radnica na rižinim poljima, koju su kasnije prepjevali partizani.

Strenja pripovijeda i o republikanskim pjesmama Španjolskoga građanskog rata, poput “Ay Carmela” i “No pasaran”, dvije starije borbene pjesme koje su prepjevali španjolski republikanci. U Italiji ali i Jugoslaviji, pak, bilo je pjesama ideološki oprečnih tekstova na istu melodiju.

Strenja je i otpjevala primjere svojih omiljenih pjesama, spomenuvši autora Bilećanke Milana Apiha te istarskog antifašista i skladatelja Nella Milottija koji je na talijanski prepjevao “Po šumama i gorama”, izvorno rusku skladbu, kao što je to i “Komandant Sava”.