Ankica Čakardić: Tko su bili kritičari svega postojećeg?

Praxis je specifična, međunarodno poznata intelektualna tradicija jugoslavenskih prostora, kaže Hrvoju Klasiću u Kontrapovijesti Ankica Čakardić, profesorica na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i autorica knjige “Dionizijski socijalizam Praxis škole”.

Uporišne točke su zagrebački časopis Praxis i Korčulanska ljetna škola, konferencija  specifična po tome što je okupljala intelektualce i s Istoka i sa Zapada, omogućujući istodobnu kritiku kapitalizma i socijalizma, uključujući i jugoslavenski, objašnjava Čakardić. Praxis je ponikao u Zagrebu ali je jugoslavenski projekt, podsjeća i navodi imena ključnih sudionika te rijetkih sudionica tog intelekualnog kruga iz Zagreba, Beograda, Sarajeva i Ljubljane.

Praxisovska kritika nije usmjerena zdesna, štoviše: “Praksis je svejugoslavenska kritika neostvarenih potencijala samoupravljanja”, koja “poziva na spoj teorije i stvarnog svijeta”. “Otud i motivacija njihove kritike svega postojećeg, uključujći i jugoslavensko samoupravljanje”.

Vlast je izdašno financirala i časopis i Korčulansku ljetnu školu. “U zemljama realnog socijalizma ne postoji projekt tako dobro financiran od države a da je u prilici kritizirati socijalizam”, kaže Čakardić. S vremenom, odnos s vlastima kretao se “od ambivalentnog preko oštrijeg do najoštrijeg”, pa se časopis 1974. i ugasio.

Praxis je bio vrlo heterogena grupa. “Nikome nisu odgovarali. Nekima su bili previše, nekima premalo marksisti i Jugoslaveni; prozivalo ih se da podrivaju i Jugoslaviju i koncept hrvatstva. Raspon kritika je ogroman”. Čakardić je u svojoj knjizi ponudila feminističko čitanje, a u razgovoru s Klasićem podsjetila i kako su se praksisovci devedesetih ideološki dramatično raslojili, u rasponu od suradnika Slobodana Miloševića do angažiranih antinacionalista i demokrata.