Gaj Trifković: Titovi partizani bili su najjači antifašisti u Evropi

Ustaški genocid trećinu stanovništva Hrvatske stavio je van zakona i prisilio ih da uzmu puške, što je išlo na ruku partizanima, kaže Hrvoju Klasiću u Kontrapovijesti sarajevski povjesničar Gaj Trifković.

Autor nedavno objavljene opsežne studije “More krvi – vojna povijest partizanskog pokreta u Jugoslaviji 1941. – 1945.” dodaje kako su ustaše stvorile “specifičan slučaj nakaradnosti okupacionog sistema u Europi, koji je stvorio uslove za oružani otpor”.

Trifković time objašnjava činjenicu da je ozbiljan oružani otpor nacizmu i satelitima uspio samo u Jugoslaviji. “I drugdje u Evropi bilo je antifašističkih akcija, poput atentata i diverzija, ali organizirani oružani otpor nije uspio”, podsjeća.

Partizanski pokret nezamisliv je bez Komunističke partije Jugoslavije. “Danas se priželjkuje neki ‘treći put’, u kojem bismo bili antifašisti, ali ne i komunisti. Takve želje baziraju se na stvarnim događajima, jer je istina da su neki domobranski oficiri održavali tajne veze s anglofonim predstavnicima HSS-a, ali to su bile grupe pojedinaca, nedovoljne da bi se mogle označiti kao ozbiljan antifašistički otpor”.

Trifković s Klasićem razgovara o odnosu KPJ prema SSSR-u, “martovskim pregovorima” s Nijemcima te o zapovjednicima partizanskog pokreta, toliko važnog da je čak i Churchill, “koji nije krio svoj stav o komunizmu”, odlučio “Titu pokloniti pažnju, priznanje i pomoć”.

Trifković predstavlja i Tita kao vojnog zapovjednika i kao državnika. “Svi saveznički izvori koji su dolazili u kontakt s njim kažu da nitko nije imao osjećaj da se radi o komunisti kakvog su zamišljali ili vidjeli u Moskvi: bio je otvoren u razgovoru, neopterećen ideologijom – nešto kao idealan sagovornik”. Istodobno, u odnosu prema Sovjetima “ne treba ga se označiti kao snishodljivog aparatčika Kominterne”.