Dubravka Stojanović: Ako u Srbiji pitaš mlade kad je bio rat, oni će znati samo za bombardovanje ’99.

Rat devedesetih je tabu tema u Srbiji, ali Vučić na osnovu dva srpska poraza, Oluji i spornoj bici na kosovskim Košarama, gradi epopeju o srpskom porazu radi budućeg revanša, kaže u Kontrapovijesti Hrvoja Klasića beogradska povjesničarka Dubravka Stojanović.

Primjećuje da rat samo u Hrvatskoj ima ime, Domovinski rat, što sugerira da ga se smatra završenim. “Nigdje drugdje taj rat nema imena. Ako ne možeš da ga imenuješ, to znači da mentalno nije završen”, upozorava.

Zato i nema ozbiljnih historiografskih istraživanja. “Ko hoće, može saznati sve. Haški sud objavio je sve dokumente, a tu su i mediji. Moglo se istraživati još dok je rat još trajao. Samo je pitanje hoćete li da završite rat ili nećete”, kaže.

Predstavila je i Muzej devedesetih, kojeg je suutemeljiteljica, s osnovnom porukom da smo “ušli u lavirint iz kojega nismo izašli, i osnovno je pitanje hoćemo li i umemo li”. “Na emotivnom planu ideja je pre svega da vratimo ljude u elementarne emocije”.

Sastoji se od deset tematskih soba, a jedna je “nepristajanje”, antiratni otpor. “Pokazujemo snagu antiratnih pokreta, za koje nam se čini da ih svi žele zaboraviti, jer pokazuju da rat nije bio sudbina ili pojava poput ljetnog pljuska, kako se o njemu govori u Srbiji”.

Stojanović smatra da pokušaji suočavanja s prošlošću na području bivše Jugoslavije nisu uspjeli. “Moramo da tražimo nove modele”, kaže, podsjećajući na neuspjeh inicijativa bivših predsjednika Hrvatske i Srbije Ive Josipovića i Borisa Tadića, koji su zajedno obišli poprišta zločina, Ovčaru i Paulin dvor. “To nije ostavilo nikakvog traga”, konstatira Stojanović.

Suočavanje mora doći “odozdo”. “Ogroman posao rade pojedinci: film, književnost, pozorište, umetnički projekti… Suočavanje moraju da urade države, ali one nisu dovoljne ukoliko zahtev ne kreće od niza ‘grasroot’ inicijativa”.