Maša Kolanović: Nove tehnologije su uznemirujuće, preko satelita gledamo smrt i genocid
“Preko teme materinstva u ovom romanu bilo mi je važno govoriti o našem vremenu koje je tjeskobno i priziva više ljubavi. Majka iz mog romana putem novih tehnologija gleda poprišta ljudskog stradanja u cijelom svijetu. Ona misli o svom djetetu, ali i o svoj djeci svijeta. Današnjem svijetu elementarno fali ljubavi”, rekla nam je književnica i preofesorica.
Ovom svijetu elementarno fali ljubav, kaže Antoneli Marušić “U pravom licu” spisateljica i kroatistica s Filozofskog fakulteta u Zagrebu Maša Kolanović, predstavljajući svoj novi roman “Materina”, u kojemu kroz “arhetipsku majčinsku ljubav koja se širi na cijeli svijet” priča o ovome “anksioznom i tjekobnom vremenu”.
“Pitam se je li normalan onaj tko danas nije anksiozan. To je ‘zeitgeist’ suvremenog svijeta: gledamo poprišta ljudskog stradanja, Gazu, Ukrajinu, Sudan… To je jako tjeskobno, uznemirujuće. Posebno za majke – stradaju djeca. Misleći na svoje dijete, majka ga ne može odvojiti sve djece svijeta. Roman ‘Materina’ simbol je ljubavi ne samo prema svome djetetu, nego i prema cijelome svijetu”, opisuje autorica temeljni ton novog romana.
Pitanje je i kako djeci govoriti o nasilju. “Najveća opasnost tog govora je kako ga prenijeti, a da ne prenosimo mržnju i političku agendu. To je jako teško. Obrazovni proces tome još nije doskočio. Prepušteno je privatnoj sferi. Djeci moramo prenijeti vrijednosti antimilitarizma i mira. Najvažnije je zaustaviti lanac mržnje koji se često izvodi kao performans”, kaže Kolanović.
U tom pokušaju, u jednom tekstu parafrazira pjesmu Marka Perkovića Thompsona. “To je agenda nasilja. Lokalno se nasilje stapa s globalnim, i to jako zabrinjava”, kaže.
Govorila je romanu “Sloboština Barbie” iz 2008. i njegovu prijevodu na engleski naslovljenom “Underground Barbie”; svojoj znanstvenoj monografiji “Udarnik! Buntovnik? Potrošač… Popularna kultura i hrvatski roman od socijalizma do tranzicije” iz 2011.; o odnosu znanstvenoga i spisateljskog rada, ali i o predodžbi mladih studenata o razdoblju socijalizma, od “rigidnih slika o totalitarnom sistemu”, preko “opčinjenosti nostalgijom”, do interesa za ondašnje “socijalne politike i urbanizam”.



































