Branislav Glumac: Pitanje nacionalosti bolesno je, patološko i bestidno
Književnik Branislav Glumac govori nam o svojim književnim suvremenicima, odnosu s Krležom, slobodnjačkom statusu i nastanku romana Zagrepčanka koji je od prvog objavljivanja doživio više od petnaest izdanja.
Autor tridesetak knjiga proze i poezije u 88. godini prisjeća se svojih gotovo sedam desetljeća na književnoj sceni Hrvatske i Jugoslavije.
Pitanje nacionalosti postalo je bolesno, patološko i bestidno, kazao je poznati hrvatski pisac Branislav Glumac u emisiji “U pravom licu” novinarke Antonele Marušić.
“Nije neka novost da su iz tih tabora, iz tih kaveza, procurile strahotne vijesti, i sa srpske i s hrvatske strane”, kazao je. “Trumpisti, putinisti i oni iz Izraela, rasisti i koljači Palestinaca, i Palestinci koji kolju, sve je to negdje u esenciji isto: krv, željezo – po Bismarcku – znoj, novac, i tako dalje. Moć”, kazao je vremešni pisac.
Stidi se kad čuje da političari idu na koncerte poput Thompsonova. “Nikad ne spomenu neku knjigu. Uglavnom citiraju estradu, neki Njegoša… Muka mi je od njih. Da živim na pustom otoku ne bih htio da mi Plenković i Milanović dođu u goste”.
Glumac je Antoneli Marušić govorio o proteklih sedamdetak godina književne scene u Zagrebu i Jugoslaviji. Ta se zemlja sa strahopoštovanjem odnosila prema umjetnosti, kazao je, ispričavši sjećanja na svoja djela, naročito kultni roman “Zagrepčanka”, kao i dojmove i anegdote o književnim i političkim suvremenicima, od krugovaša preko “proze u trapericama” do Igora Mandića i Stipe Šuvara, Krleže i Tita.
Podijeli
Podijelite na društvenim mrežama
