Mario Gavranović: Arheologija može ponuditi nadu

Arheologija može ponuditi nadu protiv pesimizma današnjice jer otvara pogled na teškoće koje je ljudska vrsta preživjela, uključujući 150 hiljada godina ledenog doba u Europi, kaže u Zavidavanju by Lado Tomičić zamjenik direktora Arheološkog instituta Austrijske akademije znanosti i stručnjak za prethistorijsku arheologiju centralne i jugoistočne Europe, Bugojanac Mario Gavranović.

 

Ispričao je svoj put ratnog izbjeglice iz Bugojna u Njemačkoj, iz koje je došao na studij arheologije u Zagreb, da se opet vrati u Njemačku kada su ga vojni policajci u Zagrebu istukli jer im je rekao da “čeka voz”. Bez novca i ne znajući njemački, učio je jezik radeći svakojake poslove, upisao studij arheologije te diplomirao i doktorirao na Slobodnom sveučilištu u Berlinu.

 

“Od 2015. sam u Beču na Austrijskom arheološkom institutu, gdje sam 2018. postao zamjenik ravnatelja. Sad sam u optimalnom okruženju. Put je svakome otvoren. Upornost je odlučujuća”, kaže.

 

Govorio je o fascinaciji arheologijom Balkana, “koji je davao impulse za razvoj susjednih regija, mada je iz grkocentrističke perspektive izgledalo da smo bili na rubu civilizacije”. Ključna razlika mediteranske od balkanskih civilizacija jest to što se na Balkanu do dolaska Rimljana nije razvilo pismo.

 

Govori i o crnom tržištu arheoloških dragocjenosti te opisuje svoj arheološki rad u Bosni i na Balkanu. Govori i o arheološkom diletantizmu na primjeru Švicarca Ericha von Dänikena i “Bosanskih piramida Sunca” Semira Osmanagića u Visokom u BiH, ali i o političkim zloupotrebama arheologije.

 

Tako je, primjerice, neopravdano tvrditi da su Hrvati živjeli na području na kojemu se pronađe šahovnica iz bakarnog doba. “Takav senzacionalizam služi potrebama dnevne politike, ali je sa znanstveno-metodološkog stajališta potpuno pogrešan”, upozorava Gavranović.