Titova Jugoslavija #2 – Između Istoka i Zapada

Arhivska snimka intervjua američke novinarke Helen Fischer s Josipom Brozom Titom iz siječnja 1951., u kojemu Tito na engleskom šalje “najbolje želje američkom narodu”, jedna je od zanimljivosti druge epizode dokumentarnog serijala “Titova Jugoslavija” zagrebačkog povjesničara Hrvoja Klasića.

Epizoda prikazuje vanjsku politiku zemlje koja je od staljinističkog satelita neposredno poslije Drugog svjetskog rata prerasla u diljem svijeta poštovanu državu sposobnu da, kaže politolog Dejan Jović, ”uspješno pliva između Istoka i Zapada, a pritom se ne konfrontira ni s Istokom ni sa Zapadom”.

“Socijalistička Jugoslavija vodila je zanimljivu i vrlo originalnu vanjsku politiku. Politički i ekonomski surađivala je s kapitalistčkim Zapadom i komunističkim Istokom, a mišljenje njezinog predsjednika Josipa Broza Tita s uvažavanjem se pratilo u Bijeloj kući, Kremlju i Vatikanu”, kaže Hrvoje Klasić.

Ali, nastavlja, neposredno poslije rata Jugoslaviji je “rijetko tko predviđao ugled koji će uskoro uživati”. Klasić kroz razgovore s brojnim sugovornicima daje pregled ključnih vanjskopolitičkih izazova Titove Jugoslavije. U epizodi govore, uz ostale, Slovenac Jože Pirjevec, Rus Aleksej Timofejev, srpski povjesničari Petar Žarković i Radina Vučetić, Britanac Paul Stubbs, Nijemac Klaus Buchenau…

Prvi je izazov bio poslijeratne Tršćanska kriza, definitivno riješena tek 1974., kada je Italija konačno priznala  granicu s Jugoslavijom. Naročitu pažnju Klasić je posvetio raskolu sa Staljinovim SSSR-om 1948., “najvažnijem događaju ne samo u vanjskopolitičkom, nego i u ideološkom i hladnoratovskom kontekstu toga vremena”, kako ga zove povjesničar Tvrtko Jakovina.

Raskol sa Staljinom potaknuo je vlasti da “sve potencijalne pristaše Staljina sklone na izolirano mjesto” – Goli otok. Povjesničar i novinar Tihomir Ponoš naziva to “brutalnim i nesmiljenim obračunom”, nerijetko bez povoda: zatočeni su i oni “koji bi ispričali vic o čudu jugoslavenske hortikulture koje je stvorilo ‘ljubičicu bijelu’ od sto kila”, aludira Ponoš na pjesmu u kojoj se Tita naziva “ljubičicom bijelom”.

No sukob sa SSSR-om zahtijevao je i “radikalnu reformu vanjske politike”. Rješenja Titove Jugoslavije, kaže Klasić, pokazat će se “revolucionarnima u uvjetima blokovske podjele svijeta i stalnih hladnoradovnih kriza”. Vidimo, primjerice, arhivske snimke Titovih posjeta papi Pavlu VI, američkom predsjedniku Johnu Kennedyju te Velikoj Britaniji 1953., gdje je dočekan “vrlo, vrlo svečano”; s druge strane i snimke političkih susreta iz kojih je niknuo Pokret nesvrstanih u kojemu je, naglasit će povjesničar Tvrtko Jakovina, “djelovanje bez jugoslavenske diplomacije bilo nezamislivo”.