Intervju: Katalin Ladik – šamanka riječi i tijela

Poezija nije samo pjesma objavljena u knjizi ili na internetu, kako se danas najčešće misli. Najbolje to zna Katalin Ladik (Novi Sad, 1942.), pjesnikinja iz Srbije mađarskog porijekla, koja je još 60-ih godina svoje pisanje poezije širila izvedbama uživo, koristeći svoj glas, tijelo i pokret, ali i kostime i različite alate, u pravim pravcatim poetskim i magijskim ritualima. Sebe je vidjela kao suvremenu šamanku poezije, a zahvaljujući samouvjerenosti i beskompromisnosti, postala je jednom od najpoznatijih pjesnikinja i umjetnica iz Istočne Europe. Davne 1970., na Genre Film Festivalu u Zagrebu je izvela jedan od svojih najvažnijih performansa, „Šamanska pesma II“, čiji je filmski zapis uključen u izložbu „GEFF 63-69“ u MSU Zagreb. Na otvorenju te izložbe izvela je novi performans „Strano tijelo“, u kojem je pričala sa samom sobom iz ’70., što je bio neposredan povodom ovom razgovoru, u kojem smo pretresli teme od njenih izazovnih početaka u Vojvodini i prihvaćenosti kao umjetnice u Jugoslaviji, do toga kako se žena koja želi i raditi i biti majka može ostvariti i kao umjetnica.